Ide mali zeka kroz šumu i sretne mazgu. Kaže joj: • Zdravo, ja sam Zeka. A ko si ti? • Ja sam mazga. • A šta je to mazga? • Mazga je kad ti je ćale konj a keva magarac. Zeka slegne ramenima i ode dalje. Naiđe na vučjaka: • Zdravo, ja sam Zeka, a ko si ti? • Ja sam Vučjak. • Šta je to vučjak? • To je kad ti je ćale vuk a keva pas. Zeka slegne ramenima i ode dalje. Naiđe konjska muva: • Ja sam Zeka, a ko si ti? • Ja sam Konjska Muva. Zeka je pogleda s lukavim smeškom i kaže: • Aj nemoj da sereš!
Beži zeka kroz šumu i viče: • Pederi! Pederi!... Vidi to meda i upozori ga: • Stani zeko, nemoj tako, nije kulturno, ne viči toliko... Na to će zeka opet: • Pederi! Pederi! A meda: • Nemoj bre zeko, vidi koliki si, a takve reči od tebe. Pa još mleko imaš na bradi, a tako vičeš... Zeka: • Nije mleko! Pederi! Pederi!
Ležala baba na nudističkoj plaži, kad u neko doba izlazi krtica iz zemlje, i to bas babi između nogu... (I sad pošto se krtica celog života služi samo njuhom i prednjim šapama za kopanje) gleda levo, gleda desno... kolk'ko vidi, kolk'o ne vidi... gleda babi u onu stvar... i zove: • Ježe...! Ježe (ks, ks...) Ej jež! Ništa, "jež" ne odgovara. Krtica priđe malo, (pomiriše dvaput kratko, vrati se par koraka unazad) i kaže: • 'Si živ, pizda ti materina!?
Stoji mrav na obali reke i plače. Stiže do njega slon i pita: • Šta ti je mrave, što plačeš? Mrav odgovara: • Moji prijatelji su prelazili reku preko grane. Taman kada sam ja želeo proći, grana je pala u vodu, a ja sam ostao sam s ove strane reke. • Nema frke, ja ću te prebaciti. Popni se! I tako, slon prebaci mrava preko reke na svojim leđima. Kad su stigli na drugu obalu, silazi mrav sa slona pa mu sav razdragan kaže: • Joj slone, hvala ti puno, baš si srce, jako si bio dobar! Na to će slon: • Ma šta dobar, ma šta hvala? Skidaj gaće!